Tamburaški orkestar Kajkavci izUmoka
 
    

Tamburaški orkestar Umoka osnovan je 11. ožujka 1999. godine. Podučavanje je počeo osnivač i nekadašnji voditelj koljnofskog tamburaškog orkestra János Szallmer s tadašnjim osnovnoškolcima i đacima srednje škole. Cilj je bio, da u ovom malom selu - u kojem se različito od okoljnih sela govori kajkavsko narječje - u stanovnicima ponovo pomiče uspomena stare kulture i običaja i da pokušamo ovu staru tradiciju oživjeti. Prvi su glazbenici bili slijedeći:

Ádám Horváth, Tamás Pálmai, Eszter Rádonyi, Györgyi Gráczol, Zita Gráczol.

Kasnije su se priključili: Ágnes Várhelyi, Gabriella Bális, József Pálmai i József Molnár.

Tadašnje jezgro grupe je i danas zajedno, čak što više s vremenom smo uspjeli primamiti u grupu članove slijedećeg podmlatka, tako da je broj članova i nakon onih koji su napustili sastav 12 ljudi. Rad je počeo teško, prvenstveno zbog nedostatka instrumenata i zbog lošeg stanja već postojećih instrumenata, te zbog žica koje nisu bile odgovarajućeg kvaliteta. Kasnije smo postupno uredili naše instrumente i malim smo koracima počeli pripremu i svrstavanje tamburaškim sastavima zemlje i okolice. Prvi nam je bio nastup 18. prosinca godine osnutka na božićnoj svečanosti gdje je naša produkcija bila na stupnju očekivanog i dali smo znak da smo nešto počeli. Godinama smo dobili sve veći zamah i tako je naša grupa postala jedna od najboljih i najpoznatijih u zemlji. Kad je temelj - na kojem smo stajali - bio siguran, mogli smo pomoći u napredovanju ostalih grupa, tako i zboru i folklornoj grupi. Prema naše osnove, vrlo rano već 14. listopada 2000. smo lijep uspijeh postigli smo lijep uspjeh u Mohaču gdje smo dobili srebrnu kvalifikaciju i tamošnjim sudionicima grupa koja je došla "iz ničega" izazvala je veliko iznenađenje. 2001. smo se već predstavili i na međunarodnoj pozornici, u našem prijateljskom selu u Brdovcu. Nakon toga grupa se razvijala neslomljenom snagom i ogromnim koracima što označavaju redovni nastupi, priznanja i županijske i državne zlatne kvalifikacije (2005., 2008.). Ovdje trebamo spomenuti i snimke ploča. 2004. smo izdali ploču s naslovom "Slatke tajne", a krajem 2006. božićni album, dok smo početkom 2007. izdali novu ploču narodne glazbe pod naslovom "Mi smo kajkavci".
2006. godine je sastav dobio najveće priznanje nagradu KÓTA, koju dodjeljuje Savez mađarskih zborova i orkestara. Nagrada koja je osnovana 2004. dodjeljuje se svake godine u 10 kategorija, a naša grupa ju je dobila u narodnosnoj kategoriji.
Ni naš orkestar nisu obilazile promjene, ali sve su promjene očvrstile nivo našeg orkestra. U svibnju 2007. godine smo dobili novoga berdaša (Zoltán Fung), i novoga basprimaša (István Opposits). Ovim novim članovima ponovo smo dobili zlatnu kvalifikaciju na Državnom Kvalifikacijskom natjecanju. Na ovoj priredbi - kao najbolji u dobrima - zaslužili smo si nagradu "Zlatni Paun".
Poslije promocije 2007-e godine objavljene CD ploče "Mi smo kajkavci" opet smo se povećali novim članom, primašicom i violistkinjom Katalin Horváth. Tako smo već postali orkestrom 13 člana i mogli smo proširiti i naš muzički repertoar.
Značajna stanica je u životu orkestra 2009-a godina. To je za nas deseti rođendan. Skoro točno na danu osnovanja počeli smo snimanje naše nove, četvrte CD ploče, naslovom "10 Zlatnih Godina", koja će sadržati isključivo naše svoje skladbe.
Na ovoj snimki se je predstavio i novi berdaš slijedećeg vremena Zoltán Korláth. U 2009-oj godini smo dobili poziv na Državno Narodnomuzičku Galapredstavu, na kojoj - kao okrunisanje našega desetgodišnjega rada - smo dobili "Veliku Nagradu Zlatni Paun", koja je najveća nagrada što se može osvojiti među amaterima u Mađarskoj. Kao narodnosni orkestar, "Kajkavci" je prvi koji si je zaslužio ovu titulu.
Istovremeno došla je i nova promjena u životu orkestra: orkestar vodi novi dirigent, primaš Ádám Horváth.